Posete Troji — prostoru između Rušnja, Ripnja, Lipovice i Barajeva, u podnožju Avale — liče na prolazak kroz tihu zonu u kojoj je vreme duže trajalo nego drugde. Danas tu nema naselja, a tragovi gradnje leže duboko pod naslagama zemlje i blata; ipak, povremeno se na površini pokažu tragovi, dovoljan da podseti na slojeve koji tek čekaju sistematično istraživanje. U tim hodanjima po ivicama starih terasa najviše govori predeo: tišina, vegetacija koja prati vode i veoma neobičan, skoro napušten prostor tako blizu Beograda.
Toponimi su posebno upečatljivi. Rečica koja izvire u samom središtu ovog prostora zove se Projana, kao da čuva odjek imena mnogo starijeg grada, dok se brdo na kome su bili Hektorovi dvori i danas naziva Ektari. Takve podudarnosti same po sebi nisu konačan dokaz, ali u spoju sa terenom i površinskim nalazima daju dovoljno razloga da se ovde dolazi, beleži, mapira i poredi. Najvažniji naš nalaz je podzid na obali male rečice koji nema nikakvu funkciju u današnjem reljefu ali bi mogao da je ima u prepoznatom morskom zalivu kao podzid Trojanske luke. Naše posete su zato pre svega rad u hodu: tražimo ono što nam sama Troja dozvoli da pronađemo na površini i čekamo pravi momenat.
Pogledajte emisije sa ovih potraga:
